Ključ - The Key - Bojana Jankovic : Kako do istine ... o Trećem svetskom ratu ... (d...: The Key (Ključ)
The Key (Ključ)
The Key is a blog about the truth. Everybody who likes the truth and real life can follow this. The author promotes her books (The third world war, Morbid tourism, ... photos, art photos) and writing all about our life, just truth, about them...who leading us, who has the power, and who playing with us. Truth is somewhere...here...there Need decode ... in letters, words, photos...
петак, 30. март 2018.
понедељак, 26. март 2018.
среда, 14. март 2018.
четвртак, 8. март 2018.
Crna Goro, ja ti volim doć'
The Key (Ključ)
Dvije pjesme: Potonja noć - Ultra Crna Gora ft Bojan Marovoć, Đe ćeš u NATO - Marko, umiksala Bojana Janković, a sličice su od tu negdje s neta :-)
четвртак, 22. фебруар 2018.
уторак, 13. фебруар 2018.
четвртак, 25. јануар 2018.
DA SE OKRENEM I ODEM
DA SE OKRENEM I ODEM
Koji je taj tvoj svijet? Ja ne znam, gledam te i slušam i ne mogu da vjerujem.
Gdje dođoh, šta je ovo? Pokušala sam ispravit’ te krive drine, ali ne ide...
Okej. Ostani ti tu, ali mene ostavi u svijetu mom. Neka mene u mojoj bajci,
neka mene da čekam svog princa, znam da je on negdje, ovdje ne. Ti baci
svaku riječ moju i poljubac moj, dodir moj. Ionako ti ništa ne znače.
Baci negdje gdje niko vidjet’ ne može. Baci, tebe više ne traže.
Baci negdje gdje niko čut’ ne može, taj tras i lom...
Nije bilo sve po mom...
Spraću ja sa sebe miris tvoj i te dodire koji umješe da zalude
i tako zamalo da mi naude.. .
Srećom, još stojim svojom glavom
i s punim pravom... -
da se okrenem i odem.
Baš kao što dođoh i poljubih – tako da se okrenem i odem.
Pa šta ako sam budala ispala, pa šta ako sam probala
od nemogućeg moguće napravit’, pa šta ako sam ostala
hladne duše, pa šta ako sam mala... tvojih snova nedorasla!?!
Ja jesam mala, ali sam jaka, jača od svake tvoje te tamo neke velike
i svaku tu tvoju mogu u zubima da ponesem...
Sumnjaš, ne vjeruješ i smeješ se... znam...kao da te gledam...
Kao da te upravo sada gledam, kako se smeješ i zaista ne vjeruješ..
Ali ti mene ne znaš. U istom gradu živimo cijeli ovaj život
i kao što se do skora nismo ni znali, baš me ne znaš, dragi moj.
Ja mogu, ja sve mogu, ali neću, nemam zašto, nemam razlog
zašto bih... Jednostavno, samo želim da se okrenem i odem...
Hladne duše, praznog srca. Daleko. Da se ugrejem.
Napolju je hladno i oko srca se uhavtio snijeg -
ti ga otopit’ ne možeš, a i sigurno nećeš. Svijet
je moj daleko odavde, negdje gdje se neće
mjesicima pričat’ moja riječ i pokret i dijelo...
Moj je svijet tamo negdje gdje je leto preko cijele godine,
Gdje sunce greje dane, a mjesec obasjva noći.
Moj je svijet daleko odavde i zato pusti me
da idem tamo gdje ću ljubit’ moći.
Ne zovi me, ne šalji mi poruke
kad i sam znaš da te ne mogu držat’ ispod ruke.
(Moj udarac nikad nije prvi. Moj udarac je uvijek zadnji.
Toliko me ne znaš i nemoj da se u to uvjeriš.
Nije to prijetnja nit’ bilo što što bi moglo te zanijet...
Samo kažem... )
петак, 19. јануар 2018.
OTIŠLA SAM DO GRADA (mozak me zvao na razgovor) - KLjUČ nije ispod otirača ;-)
Javio se i Bog, nebo se otvorilo, mi se prekrstili želju(e) pomislili...i obavijestili sve prijatelje putem društvenih mreža. Prikupismo po vazda lajkova i naše srce poče brže kucat', i pritisak poraste od sreće, osnivačima nešto drugo i više... Sram me bilo, kako se usudjujem da tako ... Pa i ja sam korisnik i ovisnik istih, a tako... Ju, ju... Al' što ću, barem ne činim isto sve i toliko baš. Ne pretjerujem. Nadam se.
Nego, sjećamo li se vrijemena pre pojave ove "naprave" i brzine širenja informacija...? Da li smo se ovoliko slikali. Da li su drugi znali kada, kuda i sa kim se krećemo, ako se krećemo...? Ne može čovek k'o čovek ni do prodavnice da ode, a da se ne obavijesti svijet... Deca kad smo bili nismo "zevali" za ovim napravima, a sada ako detetu oduzmeš telefon, zbog preterane upotrebe istog, ne dao ti Bog, dobiješ i kaznu, novčanu, u najmanju ruku.
Ono nekad kada smo izlazili, pa kad se zaljubimo, pa sve češće izlazimo u grad da bi smo videli njega / nju. Jbt, živiš na jednom kraju i nije te teško da odeš na drugi kraj grada (peške) samo da bi ga videla. A sada, ili taksi...ili još lakše - malo-malo pa virnemo na njegov fb ili instagram profil. Eto, dovoljna je i slika koja, koja riječ... Pa se možda i dopisujemo, možda se i vidimo (čudo su ovi video pozivi)... A da nije toga, ne bi bilo potrebe ni za onim nekim čokoladicama, reče mi drug, kaže ekstra su, i rade posao... Ahahha, a što činiš ti? I čemu opet sad i one? To nije više u modi. I vatra je izgorijela u vodi. Talasi sve odniješe. Ove nove informacione tehnologije su čudo. Eto, na primer, meni sad više nedostaje to što me ceo dan nije zvao dragi, nego to što se nismo videli nekoliko dana. Ma porukicu jednu da mi pošalje. Ne, dragi, nemoj molim te slikovnicu, samo mi napiši nešto, onako nešto lepo, slatko... Navikla sam da me zoveš svaki dan. Nedostaje mi to sad. Ma samo glas da ti čujem. I ne, JA SE NISAM ZALjUBILA, da ne dođe do neke zabune. Ja sam zaljubljena u svoju zemlju, srce moje kuca za otadžbinom, ja sam patriota što jedva čeka da ode odavde. E sad što razvukoh osmijeeeeh...
Sutra ću do grada, mozak mi ionako kuca po srcu,( srce i mozak bi da razgovaraju o dosta toga, posebno dragom što reče "ja sam ljubav tvog života" https://youtu.be/SAtcuA4r334), hahahah, a ključ je... (ma šta vas briga gde je ključ) ...!?! U srcu je. I mozak ga traži.
Bojana Janković
четвртак, 18. јануар 2018.
среда, 17. јануар 2018.
DA LI OVO TREBA DA STOJI OVAKO ILI MI SE SAMO ČINI NAOPAKO - DAJ TAJ KLjUČ
Neprocijenjive su vrijednosti... no, neću sebe hvaliti... Valjda se to vidi. Ko vidi - vidi, ko ne vidi - i ne treba. Znam ja uvek kako se s kojom situacijom ponijet'... Šta je za ponijet', a šta za baciti... Ali, sad da me ubiješ ja ne znam da li je ovaj ekran nas svih okrenut naopako ili to tako treba da bude. Meni sve nešto izgleda naopačke, naglavačke... Kao da sam s marsa pala... u kom li ja svetu živim?
Nekad sam volela, duboko, iskreno, svoju zemlju, svoj grad. Sada više ne znam. Iz dana u dan dobijam potvrdu da i ne treba. Da nije to baš tako i da ne cvetaju ruže...pa ni na goblenu. Verovatno i neće.
Sa, druge strane, iz neke dubine srca mog, dubine moje duše, čujem da moram biti jaka, kao što sam uvek i bila, da izdržim... a najradije bih opsovala, okrenula se i otišla. Daleko. Ni daleko ne cvetaju baš te ruže... ali... barem se mozak nije okrenuo naglavačke i barem se neke vrednosti poštuju i guraju na površinu... a ovde... ja više ne znam ni šta da mislim, šta da os(ij)ećam... sad više ne znam ni da li, ni kuda, ni šta... i taman pomislih, ma nek' ... odoh ja... kad se nadje ti... kao andjeo.... da li si andjeo ili djavo...djavi te odneo, kad bih te najradije oterala u tri lepe, okrenula se i otišla... daleko... baš kao što je moj slučaj sa gradom i zemljom... a stojim čvrsto uz tebe, ne mogu da se odvojim od tebe... Kad si tako lepo, tako slatkorečivo uspeo da me ubacis u svoj krug, možda začarani krug laži i istine gde se tama i svetlost prepliću... gde ćeš sad, šta ćeš sad? " ja nisam svetlo koje se pali samo od sebe. Ja sam svetlo koje pali ponekad na dodir, ponekad na korak, na reč... ma samo na zvuk tvog glasa....https://youtu.be/TE03-Qai7GY a sada...samo lampica koja treperi i čeka...Šta, ni sama ne zna... da eksplodira u svetlost, u sunce ili da se samo ugasi...ovde i upali tamo negdje... daleko. Daleko je Sunce. Visoko gore. Ne može tek tako lako da se dohvati. Možda te volim, a možda si i samo iluzija da postoji razlog da ostanem, da ja ipak pripadam ovde, a možda i tebi... Ne zaludjuj se! Nit' pripadaš ovdje, nit' pripadaš njemu, to je samo san... probudi se. I idi, idi daleko odavde. Daleko je tvoj princ. ne baš daleko, ali ovde sigurno nije i to sigurno nije on. Znaš ti. Rodjena si na pogrešnom mestu, u pogresno vreme... nisi ti za ovaj svet. Ali, čekaj, stani! Sigurno smo se iz nekog razloga i upoznali i približili jedno drugom... Ček! Približismo li se ili mi se samo učinilo? ;-) ... Zašto sve to, ako je tek onako, usputno...ja nisam kao druge, te neke druge... https://youtu.be/SAtcuA4r334 Kao da je od zlata. Šifra koja čeka svoj ključ. Da li sam ja taj ključ? Ma kakav ključ, ne zanosi se... a šta ja znam, osim da se zaljubim ko budala,https://youtu.be/xeRW0gmOdOk da pamet sama sebi pomerim k'o što niko drugi sam sebi ne može... i neće. Budala. Budala sam... možda. Ma nek' se nosi...! Dajte mi krila, dajte mi tu hrabrost da se okrenem i odem... daleko. Daleko je moj ključ. Baš me briga za njega i njegov ključ! Nek' se nosi sam sa aždajama, nek' se sam otključa! Šta ću mu ja? Možda ja i mogu pomoći, ali kome, čemu, zašto? Daj mi razlog, neko objašnjenje, jer ja moram misliti i na sebe. Svet se ne vrti ni oko njega, ni oko mene, kao što se vrti oko ove zemlje, s nekim dubokim razlogom, za koji samo retki znaju. Neke je stvari bolje da ne znaš. Ali ja moram da znam. Neću da gubim više vreme na zablude i zalude... Zašto sam se zaljubila u njega, zašto sam srećna i poletna ma samo kad mu čujem glas... Bože, daj mi neki znak... daj reci mi, ne drži me više u ovoj neizvjesnosti. Da ostanem ili odem... u drugi grad, u drugu državu... Gde se pamet i iskreni osećaji vrednuju, poštuju u stavljaju u prvi red. Evo, počela sam već da pakujem svoje kofere... Daj mi taj ključ, pa dad idem, a onda ću i ja da otključavam vrata, pa čak i ona koja su tri puta zaključana. Pomozi mi. Da pomognem. Daj mi sreću. https://youtu.be/Zusf52CcUs8 Da i ja sreću dam. Svet se ne vrti oko mene, niti oko bilo koga drugog... svi smo mi ljudi. Nadam se. Mislim, tako bi trebalo da bude. Ključ je biti čovek. Bez tajni, skrivenih pogleda i koraka... Oči su ogledalo duše. Izgled ume i da prevari. Budi vjeran svog izgleda i pogleda, svoje riječi, koja ne mora biti zlatom okovana.
(by Bojana Jankovic, januar 2018)
понедељак, 15. јануар 2018.
PREKIPELO MLEKO - GDE JE TVOJ KLjUČ
Do sada sam ignorisala... I mogla sam još da ignorišem, i mogu, ali neću, imam neku potrebu da se oglasim... Ako imate vremena, ali i ako nemate vremena čitajte, komentarišite, pozitivno, negativno, kako god... I izadjite iz kuće zbog sebe... Ne mora to svet da zna.
Imam nekoliko profila na društvenim i poslovnim mrežama (i 1 svoju stranicu Ključ ključa i istoimenu grupu) , YT kanal, Blog "Ključ - The Key - Bojana Jankovic" ... objavljujem ali kad imam šta da objavim... normalno - relativno normalno... i za one koji razumeju... Golo telo će svako da razume, ali otvori dušu svoju, otvori um svoj... Hajde, ako smeš. :-)
Ne izlazim iz kuće da bi neko video na nekom od profila i naloga, ne jedem i ne pijem da ceo svet vidi da i šta jedem i pijem ... izađem da udahnem vazduh (jeste da je zagađen, ali nema veze), da usred zime izadjem bosa i provedem se talasajući na štiklama dok svira neki bend neke za malo zaboravljene pesme ... i idem da idem, da vidim ja... ako ti se ide idi, ne čekaj moje i bilo čije fotke... jedem jer sam gladna, pijem jer sam žedna... i ljubim jer mi se ljubi...
a tek one lančane poruke, iskopirane poruke, čestitke...dojadiste više, ... i taman kad pomislih, ajde iskuliraću kad se primih na još jednu... marš! ojoj, majko moja mila... i ajde... sve je dobro dok je veselo, pa ajde i kad neko pati zbog nekoga, ako je neko nesrećno zaljubljen... al ovaj fb postade i čitulja i poče da služi umesto telegrama... Ma super, još da krenu uživo sahrane, i seks uživo ... pa bacanje smeća u kontejner... Ouh... Bože dragi, dokle smo dogurali...? Dokle tek možemo da doguramo? Možda je to i bio cilj osnivača... da se slikama približimo onima od kojih smo hiljadama kilometara daleko, a da se udaljimo od onih koji su na korak od nas, da li smo mi svesni toga što radimo? Lepo je kad se približiš nekome ko je normalan (relativno normalan), ali ne udaljavaj (se) .
Da, i ono kad krenu da te muvaju preko fejsa... I svašta ti nešto pišu, svašta te nešto pitaju ... i Svakakvih ima... Pa kreneš na "delete", na "block"... nekome nekad i "upali pa kad se upozna sa tom osobom i negde su "live" u nekom kafiću i ćuti kao zaliven(a)... ĐE su ti one priče s fejsa, druže... Šta bi? A kad se upoznaš s nekim pre nego što vas društvene mreže umrežiše..pa sledi: Nemaš FB profil? Katastrofa!!! Nemaš instagram? Pa dobro, jesi malo demode, al' 'ajde nismo svi mi baš toliko onlajn pametni...
Izađe devojka u grad ili je na nekoj svadbi, rodjendanu i ceo taj događaj joj prodje u pravljenju selfija, pućenju usta ka' da je upravo progutala uskislo mlijeko... i ceo taj vesili događaj joj prođe u tome, nit' šta vide, nit' zaigra, nit' zapeva, nit' poljubu kakvo "čeljade" ... Jbt... Al' kad se lik namrgodi i svetu pokaže kol'ko je to "zajeban tip", oprostite na izrazu... https://youtu.be/SAtcuA4r334?list=RDTE03-Qai7GY (i ne mora niko da mi kaže da si probisvet... pola grada te je imalo, pola grada te sanja... - T.S.)
meni bi smešno u početku... Al svako drugo... prekipelo mlijeko, uskislo mlijeko... Ipak mi je zanimljivije da čitam Daliborove statuse iz marketa i korisnije da pratim Žutu minutu... i pišem roman koji će biti... "zajeban" (opet mi oprostite na izrazu, ali se divno provodim dok ga pišem :-) ) ... - https://youtu.be/TE03-Qai7GY?list=RDTE03-Qai7GY (Connect) ... kad sm okod toga.,..
odoh da ga pišem :-)
Vidimo se, u gradu negde... ;-)
(do tada, pronađi svoj ključ, ako još ne znaš gde je) = https://youtu.be/__Wm-h3vu8Y Bluz mutne vode na Balkanu
by Bojana Janković (Ključ - ključa )
субота, 13. јануар 2018.
субота, 11. новембар 2017.
субота, 4. новембар 2017.
среда, 1. новембар 2017.
уторак, 31. октобар 2017.
недеља, 29. октобар 2017.
субота, 28. октобар 2017.
среда, 18. октобар 2017.
Vrteška
Video spot uredila: Bojana Janković, oktobar 2017
Slike: Bojana Janković, Ozcan Deniz, Net
Video Isečci: Istanbullu Gelin, Ozcan Deniz, Sila ft. Ozcan - Coca-Cola Reklam,
Prve 3 rečenice: B.V. (recenzije knjige Treći svjetski rat - Bojana Janković) , sledeća opšta narodna, sledeće: Bojana Janković,
Stihovi na slikama: Bojana Janković - Treći svjetski rat
Pozadinska muzika: Tribal - Pogrešna, Ultra Crna Gora ft. Bojana Marović - Potonja noć, Lexington bend- Ljetnje kiše, Tijana Dapčević - Sve je isto samo njega nema, Romana - Sudjena, Saša Kovačević - Zamalo tvoj, Milica Pavlović - Operisan od ljubavi, Ivana Selakov i Aca Lukas - Omaklo mi se, Tijana Dapčević - Reset, Manche&Rale&Dinna - Rano, Jelena Karleuša ft. Saša Matić - Ne smem da se zaljubim u tebe, Toše Proeski - Soba za tugu, Lana ft. Severina - Rodjena da budem prva, Amar Gile - Apokalipsa, Severina ft. Saša Matić - More tuge; Ozcan Deniz - Zorun ne benle ask, Djogani - Leto je, Ozcan Deniz - Bir dudatkan.
My Summer 2017
Moje leto 2017, koje je trajalo od 12.maja do 1.septembra od Svetog Stefana, Preko Budve, do Kotora... izgradila mnogo prijateljstava, neka su već izgrađena ranije, neka odavno, neka tek..., ali sa mnogima, tačnije, uglavnom se nismo ni slikali, eto nismo zabeležili "selfije"... a kad?... imali smo mi i preča posla, čak se ni sa mojima kad su mi došli u posetu nisam slikala... Osim posla, druženja, zezanja... kakvo slikanje... družićemo se mi još, pa valjda ćemo se i slikati.... Ovaj video zapis je samo ukratko u nekoliko miinuta i slika... Ali, sve je ostalo urezano u srce, u glavu... i sve će...dobro, neće sve, neke se stvari ne iznose i ujavnost
;-), biti objavljeno u romanu zanimljivog naslova...
I love you all ...
Deo snimka, da se primetiti, preuzet je iz "Nisam ljubomoran" Vlade Georgieva, i još jedan deo iz Who See: Đe se kupaš.
Deo snimka, da se primetiti, preuzet je iz "Nisam ljubomoran" Vlade Georgieva, i još jedan deo iz Who See: Đe se kupaš.
Za pozadinsku muziku korišćeni su delovi sledećih pesama:
Tijana Dapčević: Sve je isto samo njega nema, Ovo je zemlja mojih snova; Vesna Zmijanac: Idem preko zemlje Srbije; Bajaga: Montenegro; Đogani: Leto je; Flamingosi: Ludi letnji ples; Who see: Đe se kupaš; Goca Tržan: Konobarice; Bass Li Muzik-Trap muzik-DJ Galip; Ultra Crna Gora i Bojan Marović: Potonja noć; Ruslana: Sha-la-la, The same star; Relja + Coby - Stoja : Samo jako; Kendi: Arapske pare; Ozcan Deniz: Bir Dudatkan.
Tijana Dapčević: Sve je isto samo njega nema, Ovo je zemlja mojih snova; Vesna Zmijanac: Idem preko zemlje Srbije; Bajaga: Montenegro; Đogani: Leto je; Flamingosi: Ludi letnji ples; Who see: Đe se kupaš; Goca Tržan: Konobarice; Bass Li Muzik-Trap muzik-DJ Galip; Ultra Crna Gora i Bojan Marović: Potonja noć; Ruslana: Sha-la-la, The same star; Relja + Coby - Stoja : Samo jako; Kendi: Arapske pare; Ozcan Deniz: Bir Dudatkan.
Na kraju slika, s neta...hm, nemam pojma odakle...
Ostale fotogafije s mog mobitela, par sličica preuzeh od drugarica..., izrada ovog video zapisa: Ja (Bojana Janković)
:-)
Пријавите се на:
Постови (Atom)








