DA SE OKRENEM I ODEM

DA SE OKRENEM I ODEM

Koji je taj tvoj svijet? Ja ne znam, gledam te i slušam i ne mogu da vjerujem.

Gdje dođoh, šta je ovo? Pokušala sam ispravit’ te krive drine, ali ne ide...

Okej. Ostani ti tu, ali mene ostavi u svijetu mom. Neka mene u mojoj bajci,

neka mene da čekam svog princa, znam da je on negdje, ovdje ne. Ti baci

svaku riječ moju i poljubac moj, dodir moj. Ionako ti ništa ne znače.

Baci negdje gdje niko vidjet’ ne može. Baci, tebe više ne traže.

Baci negdje gdje niko čut’ ne može, taj tras i lom... 

Nije bilo sve po mom... 

Spraću ja sa sebe miris tvoj i te dodire koji umješe da zalude 

i tako zamalo da mi naude.. .

Srećom, još stojim svojom glavom

i s punim pravom... - 

da se okrenem i odem. 

Baš kao što dođoh i poljubih – tako da se okrenem i odem. 

Pa šta ako sam budala ispala, pa šta ako sam probala

od nemogućeg moguće napravit’, pa šta ako sam ostala

hladne duše, pa šta ako sam mala... tvojih snova nedorasla!?!

Ja jesam mala, ali sam jaka, jača od svake tvoje te tamo neke velike 

i svaku tu tvoju mogu u zubima da ponesem...

Sumnjaš, ne vjeruješ i smeješ se... znam...kao da te gledam...

Kao da te upravo sada gledam, kako se smeješ i zaista ne vjeruješ..

Ali ti mene ne znaš. U istom gradu živimo cijeli ovaj život

i kao što se do skora nismo ni znali, baš me ne znaš, dragi moj.

Ja mogu, ja sve mogu, ali neću, nemam zašto, nemam razlog

zašto bih... Jednostavno, samo želim da se okrenem i odem...

Hladne duše, praznog srca. Daleko. Da se ugrejem.

Napolju je hladno i oko srca se uhavtio snijeg -

ti ga otopit’ ne možeš, a i sigurno nećeš. Svijet

je moj daleko odavde, negdje gdje se neće

mjesicima pričat’ moja riječ i pokret i dijelo...

Moj je svijet tamo negdje gdje je leto preko cijele godine,

Gdje sunce greje dane, a mjesec obasjva noći.

Moj je svijet daleko odavde i zato pusti me

da idem tamo gdje ću ljubit’ moći.

Ne zovi me, ne šalji mi poruke

kad i sam znaš da te ne mogu držat’ ispod ruke. 

(Moj udarac nikad nije prvi. Moj udarac je uvijek zadnji. 

Toliko me ne znaš i nemoj da se u to uvjeriš. 

Nije to prijetnja nit’ bilo što što bi moglo te zanijet... 

Samo kažem... )

Bojana Janković, januar 2018